Je li Dublin najgori grad za život

​U mnogim Irskim dnevnim novinama nedavno su osvanuli naslovi o tome kako je Dublin proglašen jednim od najgorih gradova za strance, ponajviše što se tiče skupoće smještaja i visokih troškova života. Našao se tako odmah poslije Stockholma, gdje je također problem pronaći smještaj.
Svi znamo da Irska nije samo Dublin. Nas Hrvata ima po svim dijelovima Irske, ali Dublin se nekako uvijek izdvaja po količini radnih mjesta i mogućnosti napredovanja. Vjerojatno u nekim drugim gradovima u Irskoj standard života je puno lakše postići jer su cijene smještaja manje, a ruku na srce, samo poneki od nas ovdje posjeduju nekretninu pa se ne moraju svrstati s ostalim imigrantima i njihovim problemima.
Kad me zasipaju pitanjima u inbox da bi potražili savjet ili pomoć, uvijek napominjem da je Dublin zaista brutalno skup. Teško je to zamisliti onome koji tek dolazi, ali ako imaš 2000 eura plaću a stan je 1500, na koliko je narasla cijena u nekoliko zadnjih godina, nećeš uspjeti živjeti dobro i uštedjeti mnogo. Ako nisi spreman kao samac dijeliti sobu s još pet ljudi, jer će te smještaj tada doći 350 eura, a ne 1500, onda se život ovdje može činiti neisplativim. Često se pitam kako žive obitelji s malom djecom gdje žene ne rade jer je vrtić 800 eura… pribrojimo li tome stanarinu i režije… svaka čast! 
Ali nama Hrvatima čak i Dublin je nekako prihvatljiv. Nismo navikli da ako ostanemo bez posla, novi možemo naći za tri dana. U Dublinu posla ima za svakoga. Za konobare, medicinske sestre, u skladištima ili informatici. Ako za prvu ruku prihvatiš posao bilo kakav, upišeš neki tečaj ili college i eto te za šest mjeseci na nekom boljem posliću. To je ono što mene motivira u životu ovdje: u Dublinu zaista možeš uspjeti ako si imalo sposobniji. Ako i ne uspiješ, nekako se uspiješ snaći.
Pa tako znamo da jedni drugima uvijek pomažemo pronaći barem sobicu, da jedni drugima pišemo lažne životopise i dajemo preporuke za stanove. Nas „Balkance“ po snalažljivosti rijetko tko može prešišati. Možda zato jednom Nijemcu, koji je navikao da mu sve ide po špagi, ova gornja statistika može samo obeshrabriti. Da su intervjuirali Hrvate, mi bismo ih rekli da jest… stanovi su zaista preskupi, ali obilje drugih mogućnosti čini Dublin itekako poželjnim gradom za život.
Tko nije nikad živio u velegradu, može naći mnoštvo mana Dublinu kao gradu. Mnoštvo narkomana po centru, prljav i neuređen, pun droge i kriminala, Dublin pruža najgore od najgoreg. Svaki velegrad je takav, dame i gospodo. Ako niste navikli na to, možda je bolje da se preselite u neki manji gradić ili selo… Kad me netko pita, ja uvijek iskreno kažem: grad je toliko neugledan i prljav da je to strašno. Prljavijim mi se učinio samo još možda Pariz, jer sam ostala u šoku nakon čistog bijelog Zagreba.
Svi smo mi ovdje u konačnici stranci. Kao što smo i u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj… svaki grad u kojem se živi ima svoje mane i prednosti.
Nadam se da će stanovi uskoro početi padati cijenom, jer zaista je skupo. 
Međutim, ima nešto pozitivno u ovom istraživanju u kojem je sudjelovalo oko 13000 doseljenika. Svi su oni naveli da gostoprimstvo i ljubaznost, te nadaleko poznat šarm Iraca, spašava cijelu stvar. I zaista, mislim da je to istina jer barem ja nisam nikad doživjela loše iskustvo s Ircima. Jest, vole popiti i malo su divlji, ali nikad me nisu doživljavali kao potpunog stranca. Kažu: nemamo ništa protiv tebe, plaćaš poreze kao i mi, radiš, boriš se, sretno ti bilo.
Također u ovom istraživanju, naveli su laganu mogućnost da naučiš jezik, lako stjecanje prijateljstava te relativnu sigurnost. 
Mislim da će kroz desetak godina Dublin rasti na ovoj ljestvici jer ipak imam povjerenja da će vlada riješiti stambenu krizu.  Do tad, bilo kako bilo, ipak moramo prihvatiti postojeće stanje, jer ovo je ipak naš drugi doma, a mnogima od nas i jedini kojeg imamo.