Dolaskom ljepših i toplijih dana, a i mojim od sada slobodnim vikendima na poslu za koje sam se uspjela izboriti ne bih li više uživala u čarima obiteljskog života, odlučili smo autom malo istražiti ljepote Irske. Većina ljudi kad im spomenete Irsku pomišlja na Dublin, koji je metropola i glavni grad, ali Irska je velik otok, prepun predivnih mjesta za vidjeti i proputovati, te kao i svaka zemlja, odlikuje se raznolikošću klime i vegetacije.
Ovaj vikend izbor je pao na svjetski poznat Guinness lake, ili na irskom: Lough tay, prekrasno jezero pola sata vožnje udaljeno od Dublina, u još ljepšim planinama po imenu Wicklow. Za mene, bio je to lijep piknik, jer Wicklow nema ni parkirališta, a kamoli neki masovni turizam kao što su to primjerice naše Plitvice. Da biste došli do samog jezera, trebalo bi dobro propješačiti i ostaviti auto na strmini planine, pa smo se odlučili ipak samo doći autom najbliže što možemo, a neki drugi puta ćemo planinariti. Mislim da nema čovjeka koji nije čuo za poznato irsko pivo Guinness, ali malo njih je čuo da se tako zove i jezero, čija je zapadna strana u uz dvorac i obalu u vlasništvu upravo obitelji Guinness, koja je pak ovdje u Irskoj najbliže pojmu kraljevske obitelji. Inače, cijeli dvorac može se iznajmiti za pišljivih 20 tisuća eura na tjedan, pa je tako postao odredište mnogih svjetskih zvijezda. Pristup na najpoznatiju plažu je zabranjen jer je privatan posjed, tako da vam preostaje samo uživati u prekrasnom pogledu s uzvisina Wicklow mountainsa. Što je i više nego dovoljno da čovjek odmori dušu. Pokušavam tako zamisliti što bi bilo da se jezero pretvori u ogromno parkiralište i masovan turizam. Pokušavam i sve što mogu zamisliti je ogromna količina smeća koje ostave turisti, mnogobrojni restorani i ostala popratna industrija. Jezero Guinness je doista netaknuto od strane čovjeka, i bolje je neka tako i ostane. Irci su u mnogočemu šlampavi, ali znaju štititi svoje prirodne ljepote i ako bilo što želite vidjeti, morate se spremiti na višesatno pješačenje do odredišta. Međutim, kako je jezero dobilo to ime, i kako je postalo poznato? Lough tay, kako se jezero ustvari zove, je mjesto nedvojbene prirodne ljepote. Jezero je glacijalno, duboko oko 300 metara, prekrasne je tamnoplave boje, i čovjek se razgali gledajući mreškanje valovima propletene vode. U njega se ulijeva rijeka Cloghoge, a na drugom kraju prelijeva se u branu istog imena. Dio jezera, barem onaj najpoznatiji i najfotografiraniji, pripada obitelji Guinness, vlasnicima tvornice piva koji su usuđujem se reći jedna od najbogatijih obitelji na svijetu. Imanje s krdima jelena i srna, u dolini koju tvori jezero i planine oko njega, s pitoresknim vrijesom na strminama karakterističnim za Irsku, danas je postalo odredište zvijezda koje žele malo privatnosti i osame. Tu vole odsjesti oni jako dubokog džepa poput Mick Jaggera i pokojnog Michaela Jacksona. Tu se snimala i poznata serija Vikinzi, ali na samome mjestu ne postoji ni jedan trag onečišćenja ili zadiranja u samu prirodu. Obala je pješčana, ali to je zapravo jedina pa i najveća intervencija obitelji Guinness, koja je uvezla tone i tone pijeska čak iz Kalifornije, a sve da bi obala sličila na pint Guinness piva, tamna voda i svjetla pjena. I zaista, kad pogledate jezero, nijansa je za oblačnih dana vrlo slična poznatome pivu, a njegov pješčani rub podsjeća na pjenu. Zato se i zove Guinness jezero. Iako se nedvojbeno radi o prekrasnoj prirodi, iz daljine gledajući imanje komentirali smo da je zaista lijepo biti bogat kad imaš svoje vlastito jezero koje podsjeća na pivo od kojeg si ustvari u konačnici i postao bogat, ali bez tog pijeska opet bi bilo prekrasno mjesto, a ne možda monument nečijoj razmetljivosti i bogatstvu. Tako ja naime na to gledam. Ali što ja znam, valjda kad je čovjek bogat ne misli na te stvari kao mi ostali smrtnici. Jezero Guinness na kraju krajeva, bilo ono poboljšano ljudskom intervencijom ili ne, ostaje lijepa destinacija za izlet i obitelj, a kažu i da je uz Glendalough nacionalni park, najfotografiranija destinacija u okolini Dublina. Ne mogu reći da nismo uživali u prekrasnom sunčanom danu i pogledu, ali nadam se da ćemo se drugi puta odvažiti i na neko dulje planinarenje pa se spustiti i do samog jezera. A vi koji gledate Vikinge, drugi puta kad vidite vikinški grad Kattegat znajte da je snimljen u Wicklowu u Irskoj, na jezeru nedaleko od Dublina.
0 Comments
|