Irski referendum o blasfemiji

Još se nije stišala buka oko zadnjeg Irskog referenduma, onome o pobačaju, a Irci se već pripremaju na sljedeći. Ovaj put u igri je 37. amandman Ustava Irske, odnosno Zakon o blasfemiji. On će se održati za desetak dana, točnije 26.10.
Irski Ustav ponekad je slika i prilika koliko Crkva može biti umiješana u državu, zakonodavstvo i pisani moral. Pa je tako, preuzet iz britanskog zakonodavstva, svjetlo dana u davnim vremenima našao i ovaj zakon. Na stranu što su ljude u prošlosti vješali zbog njega, danas više nitko ne dobiva smrtnu kaznu jer je javno spalio Bibliju, ali on se očituje u svakodnevnom životu i više nego što bi trebao. Zakonom je zabranjeno bilo kakvo izrugivanje katoličkoj (ali samo katoličkoj!!!) vjeri, Bogu, Bibliji itd. i zaista za takvo nešto možete biti osuđeni i završiti do dvije godine u zatvoru. Također, posljedica je velika cenzura na televiziji i u novinama, koje se bore s time već desetljećima, nastojeći migoljiti između tog zakona i slobode govora.
Tako je pod taj zakon 1980. pao i čuveni uradak dečkiju iz Monty Phytona „Život po Brianu“, koji je proglašen duboko blasfemičnim i zabranjeno mu je prikazivanje na Irskoj televiziji i kinima. Nadalje je tu bilo i kazališnih predstava, nasilnih i erotičnih filmova, ukratko koječega.
Naravno, dolaskom moderne Irske, na tapetu je došao i 37. amandman, koji možda danas zaista nema nikakvog smisla u društvu koje otvoreno priča o svemu i gdje se sloboda govora cijeni iznad svega. Zato je organizacija „Irski ateisti“ glasno pozdravila ovakav referendum, za koji su se u suradnji s određenim političkim strankama zalagali desetljećima.
Kažu: „Podržavamo pravo slobode izražavanja, kao i pravo na bilo koju religiju ili uvjerenje, te raskid između države i Crkve. Irski zakon o blasfemiji negira sve ove stvari i nema mu mjesta u jednoj modernoj republici poput Irske.“
Ako se referendumom prihvati promjena, ovaj zakon bit će trajno uklonjen iz Irskog Ustava.
Zasad se po anketama čini da je većina građana Irske za njegovo uklanjanje, tako da nekog iznenađenja ne bi trebalo biti. Nakon povijesnog referenduma u kojem su se žene izborile za pravo na pobačaj, čini mi se da polako još jedan zakon odlazi u prošlost. Je li to još jedna pobjeda moderne Irske ostavit ću da raspravlja netko drugi. No meni osobno se čini da Irska nakon dugo stoljeća konačno postaje sekularna država, a moć katoličke crkve polako i uporno blijedi. Što će to donijeti idućim generacijama, koje ionako žive u nekim modernijim vremenima i svjetonazorima, pokazat će budućnost. Ovaj zakon korak je do toga da se katoličkoj crkvi u Irskoj potpuno oduzme moć, a znamo da sada drže školstvo i socijalnu skrb. Već dugo se određene političke stranke zalažu da se Crkva potpuno odijeli od države. Nama ostaje da budemo svjedoci kako demokracija pobjeđuje u razvijenim zemljama. A Crkva koja je donedavno u Irskoj imala veliku moć i vlast čini se, pretrpjet će još jedan poraz.