​Jedna od najboljih turističkih destinacija u Irskoj su daleko poznati klifovi, Cliffs of Moher. Mislim da nema turista koji je posjetio Dublin a da se nije odvažio na nekoliko sati putovanja u County Clare, na obalu Atlantika. Cliffs of Moher su zaista vrijedni toga. Pod uvjetom da dan nije previše kišovit, naravno, ili maglovit, jer inače nećete puno toga vidjeti. 
Aillte an Mhothair, kako im glasi ime na Irskom jeziku, su klifovi nastali na jugozapadu okruga Clare u Irskoj. Dugački su oko 14 kilometara i visoki su oko 120, a na nekim dijelovima do 240 metara. S njih puca pogled na otoke Aran.
Godišnje klifove posjeti oko milijun i pol turista. 
Klifovi Moher su dobili ime po istoimenom tornju, odnosno utvrdi koja se zvala Mothar or Moher, a nalazila se na najjužnijoj točki obale, sada mjestu Kule Moher. 1808 godine uništena je da bi se dobio materijal za telegrafski toranj u slučaju okupacije Francuza tijekom Napoleonskih ratova. 
Klifovi su postali turistička atrakcija inicijativom okruga Clare, tek 1990 godine, i tada je izgrađen moderan turistički centar. Iako se može prići i pješice, 18-kilometarskom stazom, većina posjetitelja dolazi upravo u službeni ulaz. On je napravljen tako da bude energetski osjetljiv, s termalnim grijanjem i solarnim pločama, te recikliranjem vode. 
2007, nakon 17 godina gradnje, konačno je otvoren park s muzejima, zanimljivostima i edukativnim centrom.
Mnogobrojni trajekti omogućuju da se klifovi vide i s druge, morske strane. 
Klifovi su, na kopnenom dijelu, utočište i broju od 30000 ptica, i kao takvi su pod zaštitom. 
U moru se mogu vidjeti dupini, kitovi i morski psi. 
Zaista impresivan prizor i omiljena destinacija turista. Upravo u tome i leži jedan od problema, jer očekujete netaknutu prirodu a ustvari naiđete na hrpu turista. Tijekom ljeta, ponekad čak moraju i zatvoriti ulaz jer ih je jednostavno previše. Zato preporučuju da, ako ikako možete, birate ranojutarnje ili kasne popodnevne sate. Zalazak sunca je predivan, naravno ako je sunčan dan.
To što ste došli vidjeti klifove ne znači da ne morate posjetiti i okolna manja sela i znamenitosti. Fanovi Harry Pottera će prepoznati ogromnu pećinu u podnožju koja je poslužila za snimanje scene u filmu. Ljubitelji ptica naprosto će uživati u mnogobrojnim jatima galebova i ostalih vrsta morskih ptica. O’Briens Tower sagrađena 1835, omiljena je destinacija i jako je gužva, ali pogled s nje je neprocjenjiv. 
Uglavnom, klifovi su uronjeni u lokalne priče od kojih vam zacijelo neće biti dosadno, a i ima nešto bajkovito u svemu tome. 
Ako se vozite brodom, svakako pažljivo osmatrajte ne bi li ste ugledali sirenu koju je uspio uloviti irski mornar…  I dok šećete stazom prema Hag’s Head, možda ugledate duh lokalne vještice koja je pala s njih dok je trčala da osvoji srce zgodnog Irskog ratnika.

Dolaskom ljepših i toplijih dana, a i mojim od sada slobodnim vikendima na poslu za koje sam se uspjela izboriti ne bih li više uživala u čarima obiteljskog života, odlučili smo autom malo istražiti ljepote Irske. Većina ljudi kad im spomenete Irsku pomišlja na Dublin, koji je metropola i glavni grad, ali Irska je velik otok, prepun predivnih mjesta za vidjeti i proputovati, te kao i svaka zemlja, odlikuje se raznolikošću klime i vegetacije.
Ovaj vikend izbor je pao na svjetski poznat Guinness lake, ili na irskom: Lough tay, prekrasno jezero pola sata vožnje udaljeno od Dublina, u još ljepšim planinama po imenu Wicklow.
Za mene, bio je to lijep piknik, jer Wicklow nema ni parkirališta, a kamoli neki masovni turizam kao što su to primjerice naše Plitvice. Da biste došli do samog jezera, trebalo bi dobro propješačiti i ostaviti auto na strmini planine, pa smo se odlučili ipak samo doći autom najbliže što možemo, a neki drugi puta ćemo planinariti.
Mislim da nema čovjeka koji nije čuo za poznato irsko pivo Guinness, ali malo njih je čuo da se tako zove i jezero, čija je zapadna strana u uz dvorac i obalu u vlasništvu upravo obitelji Guinness, koja je pak ovdje u Irskoj najbliže pojmu kraljevske obitelji. Inače, cijeli dvorac može se iznajmiti za pišljivih 20 tisuća eura na tjedan, pa je tako postao odredište mnogih svjetskih zvijezda. Pristup na najpoznatiju plažu je zabranjen jer je privatan posjed, tako da vam preostaje samo uživati u prekrasnom pogledu sa uzvisina Wicklow mountainsa. Što je i više nego dovoljno da čovjek odmori dušu.
Pokušavam tako zamisliti što bi bilo da se jezero pretvori u ogromno parkiralište i masovan turizam. Pokušavam i sve što mogu zamisliti je ogromna količina smeća koje ostave turisti, mnogobrojni restoranii ostala popratna industrija. Jezero Guinness je doista netaknuto od strane čovjeka, i bolje je neka tako i ostane. Irci su u mnogočemu šlampavi, ali znaju štititi svoje prirodne ljepote i ako bilo što želite vidjeti, morate se spremiti na višesatno pješačenje do odredišta.
Međutim, kako je jezero dobilo to ime, i kako je postalo poznato?
Lough tay, kako se jezero ustvari zove, je mjesto nedvojbene prirodne ljepote. Jezero je glacijalno, doboko oko 300 metara, prekrasne je tamnoplave boje, i čovjek se razgali gledajući mreškanje valovima propletene vode. U njega se ulijeva rijeka Cloghoge, a na drugom kraju prelijeva se u branu istog imena. Dio jezera, barem onaj napoznatiji i najfotografiraniji, pripada obitelji Guinness, vlasnicima tvornice piva koji su usuđujem se reći jedna od najbogatijih obitelji na svijetu. Imanje s krdima jelena i srna, u dolini koju tvori jezero i planine oko njega, s pitoresknim vrijesom na strminama karakterističnim za Irsku, danas je postalo odredište zvijezda koje žele malo privatnosti i osame. Tu vole odsjesti oni jako dubokog džepa poput Mick Jaggera i pokojnog Michaela Jacksona.
Tu se snimala i poznata serija Vikinzi, ali na samome mjestu ne postoji ni jedan trag onečišćenja ili zadiranja u samu prirodu.
Obala je pješćana, ali to je zapravo jedina pa i najveća intervencija obitelji Guinness, koja je uvezla tone i tone pijeska čak iz Kalifornije, a sve da bi obala sličila na pint Guinness piva, tamna voda i svjetla pjena. I zaista, kad pogledate jezero, nijansa je za oblačnih dana vrlo slična poznatome pivu, a njegov pješćani rub podsjeća na pjenu. Zato se i zove Guinness jezero.
Iako se nedvojbeno radi o prekrasnoj prirodi, iz daljine gledajući imanje komentirali smo da je zaista lijepo biti bogat kad imaš svoje vlastito jezero koje podsjeća na pivo od kojeg si ustvari u konačnici i postao bogat, ali bez tog pijeska opet bi bilo prekrasno mjesto, a ne možda monument nečijoj razmetljivosti i bogatstvu. Tako ja naime na to gledam. Ali što ja znam, valjda kad je čovjek bogat ne misli na te stvari kao mi ostali smrtnici.
Jezero Guinness na kraju krajeva, bilo ono poboljšano ljudskom intervencijom ili ne, ostaje lijepa destinacija za izlet i obitelj, a kažu i da je uz Glendalough nacionalni park, najfotografirana destinacija u okolini Dublina.
Ne mogu reći da nismo uživali u prekrasnom sunčanom danu i pogledu, ali nadam se da ćemo se drugi puta odvažiti i na neko dulje planinarenje pa se spustiti i do samog jezera. A vi koji gledate Vikinge, drugi puta kad vidite vikinški grad Kattegatt znajte da je snimljen u Wicklowu u Irskoj, na jezeru nedaleko od Dublina.