Ljeto u Irskoj

​Kad god pričam telefonom s nekime od svojih, uvijek me pitaju: „I, je l' pada kiša tamo gore?“. Iskreno, ako zovu preko jeseni, zime i proljeća, uglavnom kažem da pada. I govorim istinu. Nekad i ljeti. Ali ovo ljeto me potpuno iznenadilo. Kiša nije pala već mjesec dana i čini se kao da i neće. Onako, od srca, nadam se da je neko globalno zatopljenje zahvatilo Irsku pa da će od sada tako biti. Iako znam da vjerojatno neće.
Pričam sa starim Ircima. Kažu, zadnji put je ovako toplo bilo 1976. godine. Novine potvrđuju njihovu priču. Ja se pitam, što je ovo? Prvo onaj snijeg, a sad ljeto. Ljeto u Irskoj. Čisti oksimoron.
Nadalje kažu, redukcije vode. Redukcije vode u Irskoj gdje voda pada s neba skoro svaki dan? Da, ali sad kiša nije padala već jako dugo.
Uglavnom, Irci skapavaju. 22 stupnja su u zraku… Ne mogu spavati od vrućine, rasprodani su klima uređaji i sve moguće hladilice…
Pitala bih ja njih kako bi bilo da kao mi Hrvati usred bijelog dana ostave crni auto na parkiralištu i onda uđu u njega… malo zateturaš i onesvijestiš se na sekundu pa voziš dalje. Naravno pod pretpostavkom da nisi dobio opekotine drugog stupnja kad si primio volan. Oni ne znaju za onaj osjećaj kad po žarkom suncu ideš na posao u pol 8 ujutro i sve ti se zalijepi do posla, a još osam sati moraš odraditi. Ako imaš klimu, sretan si čovjek. Odmah zaboraviš da ti je plaća mala. 
Kažu, moraju nanijeti kremu za sunčanje da ne izgore. Naravno kad su svjetloputi. I neki od nas su, pa nismo znali što je krema za sunčanje do 15. godine. Ženskice su njihove ionako preplanule od lažnog tena kojekakvih krema i sprejeva. 
Kad smo već kod ženskica (pardon i ja sam žensko i zaista nisam ljubomorna), toliko gole kože i kratkih hlačica ni na moru nisam nikad vidjela. Penney’s je izbacio ljetnu robu još na proljeće, i odonda hodaju golih trbuha i nogu. Vrhunac mi je ona njihova kombinacija mrežastih čarapa, kratkih hlačica i tenisica. Ne znam čemu se iznova čudim svaki put.
Plaže su im prepune. Sunčaju se, kupaju, uživaju… bila sam i ja na plaži jednom, priznajem. Umočila sam noge u vodu i odustala istog trenutka. Sad barem znam tko su oni ljudi koji se kod nas na moru kupaju u 10. mjesecu na divljenje i čuđenje prisutnih domorodaca. 
Danas pak čitam, vidjeli su zmiju u nekom parku… prvo mi je palo na pamet da je netko poludio od previše alkohola na suncu. Nisu navikli. Na sunce mislim. 
Gledam po Dublinu ujutro kad idem na posao, džankiji spavaju bez vreća za spavanje. Kod mene u coffee shopu sad uglavnom kradu limenke coca cole, prevruće im je za sendvič.

I tako, kad me pitaju kakvo je ljeto u Irskoj, ja kažem dobro. Raditi se mora, toplo je hvala Bogu, ali daleko je to od ljeta na koje smo mi navikli. I polako postajemo kao Irci, uvijek se žalimo na vrijeme. Ili nam je zima, ili je kiša, ili puše, ili je pretoplo.
Ali činjenica je da nam je drago da smo konačno i ovo doživjeli, iako kažem opet, ne znaju oni što je ljeto i vrućina. Da se temperatura ovdje digne na 35 stupnjeva, padali bi kao muhe. Srećom pa je visokih 22 stupnja, koje uz toliku vlažnost zraka daju osjećaj da je puno toplije i sparnije nego što jest. I da, nadam se da će to potrajati, jer već iduće godine moglo bi nas zadesiti pravo irsko ljeto, ono na koje smo navikli, ono iz starog vica kad je barem kiša toplija. 
I zato, hladno pivo u ruke, uživajmo i maštajmo o brčkanju u pravom toplom moru, tamo gdje je terasa tik uz plažu i gdje cvrčci pjevaju dan i noć… a zasad, budimo sretni što je ovako toplo.

RSS Feed